:)

11.12.2009.

Za licem tvojim...

Za licem tvojim zore požure,
a noć pocrni od kose ti crne,
putovođo u tami, o, bajraktaru
divne sjajne krune!

Objavio/la BasNista u 14:10, 5 komentar(a), print, #

08.12.2009.

Ovo se mora dijeliti :)

Tada jedan zidar stupi i reče: Govori nam o Kućama.

A on odvrati i reče:
Sagradite od svojih maštarija sjenicu u pustinji radije nego da gradite kuću među gradskim zidinama. Jer, kao što se vi kući vraćate o sumraku, tako se vraća lutalac u vama, vječno dalek i samotan. Vaša je kuća vaše veće tijelo.
Diže se na suncu i spava u tišini noći; i nije bez snova. Zar vaša kuća ne sanja? I, sanjajući, zar ne ostavlja grad radi luga i brežuljka?
O kad bih mogao skupiti vaše truće u ruku i, poput sijača, pobacati ih u šumu i na livadu.
O kad bi doline bile vaše ulice, a zelene staze vaši putovi, kako biste jedni druge mogli tražiti kroz vino¬grade, i dolaziti s miomirisom zemlje u odjeći svojoj.
Ali, još nije vrijeme tome.
U svojem strahu preci vaši skupiše vas preblizu jedne uz druge. I strah taj potrajat će malo duže. I malo će dulje bedemi gradski razdvajati vaša ognjišta od vaših polja.
I kažite mi, Orfaležani, što imate u ovim kućama? I što li to čuvate iza učvršćenih vrata?
Imate li mira, spokojnoga žara koji otkriva vašu snagu?
Imate li uspomena, blistavih slavoluka što nadsvođuju vrhunce duha?
Imate li ljepotu, koja odvodi srce od stvari načinjenih od drveta i kamena na svetu planinu?
Recite mi, ima li toga u vašim kućama?
Ili imate samo udobnost, i žudnju za udobnošću, tim potajnim stvorom koji u kuću ulazi kao gost, potom biva neprijatelj i, napokon, gazda?
Da, a onda postaje i krotitelj, i, s kukom i kandžijom, u lutke pretvara vaše više žudnje.
Iako su mu svilene ruke, srce mu je od željeza. Uljuljkuje vas u san samo da bi vam uz postelju stajao i rugao se dostojanstvu tijela.
On se izruguje vašim čvrstim namislima i stavlja ih u čičak poput krhkih posuda.
Odista, žudnja za udobnošću ubija strast duše, a onda ide, cereći se, u sprovodu.
Ali vi, djeco prostora, vi nemirni u miru, ne dajte da budete ni ulovljeni ni ukroćeni.
Vaša kuća neka ne bude sidro nego jedro. Neka ne bode ljeskava kožica što prekriva ranu nego kapak koji čuva oko.
Ne treba da smotavate krila da biste mogli proći kroz vrata, niti da spuštate glave da ne udarite u strop, niti da se bojite disati da zidovi ne bi popucali i pali.
Ne treba da boravite u grobovima koje mrtvi napraviše za žive.
Pa bila od krasote i od sjaja, kuća vaša neka ne čuva vašu tajnu niti štiti vašu čežnju.
Radi onoga što je bezdano u vašim boravištima, u nebeskom dvorcu, kojem su dveri jutarnja magla i kojem su prozori pjesme i tišine noćne.

(Kahlil Gibran)

Objavio/la BasNista u 16:35, 3 komentar(a), print, #

05.12.2009.

O Ljubavi :))

Tada reče Almitra: Govori nam o Ljubavi.

A on podiže glavu i pogleda na ljude, i muk zavlada među njima. I snažnim glasom reče:
Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama,
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: »Bog mi je u srcu«, nego radije: »Ja sam u Božjem srcu.«
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos;
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i s pjesmom zahvalnicom na usnama.

(Kahlil Gibran)

Objavio/la BasNista u 19:39, 8 komentar(a), print, #

03.12.2009.

Zemlja

Zemlja iz zemlje izbija prinudno i nasilno.
Zatim zemlja zemljom hoda gordo i ponosno.
Zemlja podize od zemlje palate, kule i hramove.
Zemlja stvara na zemlji legende, doktrine i zakone.
Zatim se zemlja zamori zemaljskim djelatnostima,
pa od zemljinih vijenaca plete siluete, vizije i snove.
Potom zemaljski san sklapa vjedje zemlji te ona spava
mirnim, dubokim, vjecnim snom.
Konacno, zemlja doziva zemlju, govoreci:
Ja sam majcina utroba i grobnica;
Ostacu majcina utroba i grobnica
sve dok zvijezde ne isceznu
i dok se sunce ne pretvori u pepeo.

(Kahlil Gibran)

Objavio/la BasNista u 00:47, 6 komentar(a), print, #

27.11.2009.

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Objavio/la BasNista u 21:07, print, #

22.11.2009.

Dušo moja, da li šumiš?

Dušo moja, da li šumiš?
Da l' islamu rahmet imaš?
Jel' poruku čistu primaš,
Gospodaru da l' se diviš?

Da l' u srcu ključe nosiš?
Tiha radost k'o planina,
u grudima od imana,
dal´ kucaje toplo nosiš?

Dušo moja da li šumiš?
Kaješ li se, sebe ružiš,
da l' istinu samo zboriš,
Gospodaru, da l' se diviš?

Objavio/la BasNista u 02:09, 8 komentar(a), print, #

20.11.2009.

Void...

“Truly in the heart there is a void that cannot be removed except with the company of Allah.

And in it there is a sadness that cannot be removed except with the happiness of knowing Allah and being true to Him.

And in it there is an emptiness that can not be filled except with love for Him and by turning to Him and always remembering Him.

And if a person were given all of the world and what is in it, it would not fill this emptiness.”

( Ibn al Qayyim al Jawziyyah )

Objavio/la BasNista u 16:09, 2 komentar(a), print, #

Stariji postovi

<< 12/2009 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
		01	02	03	04	05
06	07	08	09	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Tariqun طَرِيقٌ